Kolumnistica New York Timesa Gail Collins nedavno se u svojoj kolumni prisjetila vremena u kojima je jedini način da dobije kreditnu karticu određene trgovine bio upisivanje imena njenog muža kao vlasnika. Nemalo čudi to što vrijeme o kojem se govori nisu opresivne 50-te, već rane 70-te godine prošlog stoljeća. Betty Friedman već je 1963. u svom manifestu Feminine Mystique pokušala objasniti ovaj fenomen činjenicom da izdavači kreditnih kartica nisu gajili pretjerano povjerenje prema ženama pri plaćanju računa (premda su bile stabilna potrošačka skupina), upravo zato što su one vlastiti novac rijetko zarađivale i posjedovale. Ova kolumna nadahnula je novinarku The…