Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića pred Tribunalom u Hagu, bivši predsjednik gradske vlade u Bijeljini Svetozar Mihajlović tvrdio je da su taj grad, s proljeća 1992, napale paravojske muslimanske Stranke demokratske akcije, javlja agencija Beta. Mihajlović je izjavio da su ga o napadu 31. marta 1992. unaprijed obavijestili prijatelji Muslimani, ali da im on nije vjerovao. "Vodstvo SDA", kako je izjavio, blokiralo je cio grad postavljajući brojne barikade i smještajući snajpere na zgrade. Karadžić, koji je u to vrijeme bio lider Srpske demokratske stranke, optužen je za progon Muslimana i Hrvata iz Bijeljine i još 19 bosanskih opština. Po optužnici, Bijeljinu su napale i nasilno zauzele srpske paravojne formacije, predvođene Željkom Ražnatovićem-Arkanom, pritom ubivši 48 građana. Prema svjedoku, međutim, Ražnatović je bio "veliki manipulator", a iseljavanje Muslimana iz Bijeljine bila je posljedica ratnih napetosti, dolaska velikog broja srpskih izbjeglica i incidenata koje vlasti nisu mogle da spriječe. Mihajlović je posvjedočio da, kao predsjednik opštinske vlade od 1994. godine, nikada nije dobio niti dao naređenje da se nesrpsko stanovništvo deportuje. Lokalne vlasti su, naprotiv, činile sve da zločine spriječe. Za Karadžićevu smotru Ražnatovićeve jedinice u centru Bijeljine, koju je posmatrao u jesen 1995, svjedok je tvrdio da "nije bila planirana". Tvrdio je da je Ražnatović time htio da Karadžićev odvojeni boravak u gradu iskoristi da "verifikuje svoj boravak na frontu" kod Sanskog Mosta koji je prije toga završio. Ražnatović je, po Mihajlovićevim riječima, u aprilu 1992. u Bijeljini izmanipulisao i tadašnju članicu Predsjedništva BiH Biljanu Plavšić kada joj je "podnio raport i poljubio se s njom". Plavšićeva je svjedoku, kako je prenio, rekla da do tada nije znala ko je Ražnatović. Na pitanje tužiteljke Catrine Gustafsson da li zna da je, tri sedmice kasnije, sama Plavšić pozvala Ražnatovića da "dođe u Sarajevo", Mihajlović je odgovorio negativno. Tužiteljka je svjedoku prikazala snimak na kojem Karadžić, poslije smotre u Bijeljini, predaje odlikovanje Ražnatoviću, sugerišući da to pokazuje da je susret bio planiran. Ostajući pri iskazu da nije, svjedok je tvrdio da niko nije mogao znati kada će Ražnatović biti u Bijeljini. Mihajlović je tvrdio da nije bilo planirano ni ubistvo tri muslimanske porodice koje su u septembru 1992. počinile "paravojne formacije". Taj "gnusan događaj cijela Bijeljina je osudila", rekao je svjedok. Tužiteljka je zatim upitala zar kao počinilac nije bila označena "specijalna policijska jedinica Duška Malovića", a Mihajlović je to potvrdio, dodajući da je ta jedinica "došla sa strane" i da je vlasti u Bijeljini nisu priznavale. Mihajlović je, dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka Gustafsson, potvrdio i da je Vojkan Đurković, "u saradnji s Arkanom", 1994. iz Bijeljine iseljavao i Muslimane koji to nisu željeli. "On je kupio i one koji nisu htjeli da idu", a ne samo Muslimane koji su izrazili želju da napuste grad, rekao je svjedok, naznačivši da su vlasti bile protiv toga i jednom prilikom čak naredile Đurkovićevo hapšenje. Đurković je do danas ostao na slobodi, zato što "niko nije prijavio" to što je on radio, rekao je Mihajlović. Sljedećeg svjedoka Karadžićeve odbrane, sudije će saslušati sutra. Bivši predsjednik Republike Srpske optužen je i za genocid u Srebrenici; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.